Govor mržnje često se koristi kao sredstvo za targetiranje različitih ranjivih skupina, posebice manjina, migranata i izbjeglica. Govor mržnje uzrokuje njihovo otuđenje i isključivanje što dovodi do marginalizacije. Takvi narativi slabe demokraciju i jačaju pozicije krajnje desnih i radikalno desnih populista i euroskeptika.
Ovo izvješće ima za cilj analizirati fenomen govora mržnje u Hrvatskoj i sagledati poveznice između euroskepticizma i govora mržnje. Autori mapiraju razine netolerancije i govora mržnje među općom populacijom, a posebno među mladima. Izvješće analizira politike i zakone koji se bave govorom mržnje, ocrtava trendove, ciljeve i aktere govora mržnje. Izvješće također prikazuje prisutnost euroskepticizma i ocrtava paralele između euroskeptičnog diskursa i poticanja na mržnju. Također mapira različite inicijative koje se mogu promatrati kao konstruktivna praksa u borbi protiv govora mržnje i različitih oblika netolerancije.
Na kraju, u izvješću se navode zaključci i preporuke o mjerama za suzbijanje govora mržnje u Hrvatskoj, a dostupno je na poveznici.
